Poblem skladištenja i odlaganja otpada postaje sve značajniji u svetlu ubrzanog ekonomskog razvoja i globalizacije. Decenijama unazad međunarodna zajednica i Evropska Unija nastojale su da donesu propise kojima će regulisati pitanja skladištenja, odlaganja i tretmana otpada kako bi se smanjio štetan uticaj po životnu sredinu, međutim ovo pitanje postaje sve značajnije i za našu zemlju gde je ekonomski rast praćen i povećanom potrebom za adekvatan tretman otpada.
U tom smislu u pravni sistem Republike Srbije je inkorporisan veliki broj zakonskih i podzakonskih propisa, kao posledica činjenice da je naša zemlja potpisnica mnogih međunarodnih konvencija u ovoj oblasti, poput Bazelske konvencije.
Zakon o upravljanju otpadom razvrstava otpad na sledeći način:
- komunalni otpad (kućni otpad);
- komercijalni otpad;
- industrijski otpad;
a, u zavisnosti od opasnih karakteristika koje utiču na zdravlje ljudi i životnu sredinu, može biti:
- inertni;
- neopasan;
- opasan;
Istraživanja su pokazala da procentualno najveća količina otpada nastaje kao posledica industrijske proizvodnje sa projekcijama stalnog rasta u narednom periodu, samim tim sve je veći broj zainteresovanih investitora za delatnost upravljanja otpadom, koji u toj branši vide značajan privredni potencijal.
Zarad obavljanja ove specifične delatnosti podnosioci zahteva, odnosno budući operateri (fizička i pravna lica koja upravljaju postrojenjem ili ga kontrolišu ili su ovlašćeni za donošenje ekonomskih odluka u oblasti tehničkog funkcionisanja postrojenja) su dužni da ispune niz uslova kao što su adaptacija ili izgradnja odgovarajuće infrastrukture odnosno postrojenja, koja ispunjavaju kompleksne zakonske normative.
Kako bi obavljanje delatnosti ovog tipa bilo moguće, neophodno je pribaviti integrisanu dozvolu (u daljem tekstu: Integrisana dozvola ili dozvola), u skladu sa Zakonom o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađivanja životne sredine, koju dozvolu po sprovedenom postupku u formi rešenja izdaju:
- Ministarstvo nadležno za poslove zaštite životne sredine na nivou republike;
- organi autonomne pokrajine;
- jedinice lokalne samouprave za područje sopstvene nadležnosti.
Integrisanom dozvolom se odobrava puštanje u rad novog postrojenja i obavljanje njegove aktivnosti, kao i bitne izmene u radu, odnosno funkcionisanju postojećeg postrojenja.
Takođe, Integrisana dozvola se može izdati za pojedine ili sve vrste ove delatnosti, kao što su:
- transport otpada;
- skladištenje otpada;
- odlaganja otpada;
- tretman otpada.
U proces izdavanja Integrisane dozvole uključeno je više državnih organa koji vrše kontrolu ispunjenosti zakonskih normativa, gde je važno naglasiti da zakonski propisi predviđaju da je podnosilac zahteva za izdavanje integrisane dozvole dužan da uz zahtev priloži podatke o postrojenju i aktivnosti, lokaciji, tehnologiji koju će koristiti u obavljanju delatnosti, kao i različite vrste mera za monitoring i praćenje štetnih emisija, a uz to je predviđena i obaveza izrade planske dokumentacije poput:
- plana upravljanja otpadom u postrojenju za koje se izdaje integrisana dozvola;
- radnog plana za upravljanje otpadom;
- projekta za planirano, odnosno izgrađeno postrojenje;
- plana vršenja monitoringa;
- rezultate merenja zagađivanja činilaca životne sredine ili drugih parametara u toku trajanja probnog rada;
- plana mera za efikasno korišćenje energije;
- plana mera za sprečavanje udesa i ograničavanje njihovih posledica;
- plana mera za zaštitu životne sredine posle prestanka rada i zatvaranja postrojenja;
- akt o pravu korišćenja prirodnih resursa;
- izjave kojom potvrđuje da su informacije sadržane u zahtevu istinite, tačne, potpune i dostupne javnosti.
Prvi korak u postupku po prijemu zahteva za izdavanje Integrisane dozvole (u daljem tekstu: Zahtev) jeste razmatranje i formalna kontrola podataka i priložene dokumentacije, nakon čega, ukoliko je Zahtev uredan, nadležni organ ima dužnost da u roku od 45 dana izradi nacrt Integrisane dozvole. Potom, nadležni organ obrazuje tehničku komisiju koja vrši ocenu uslova utvrđenih u nacrtu Integrisane dozvole, odnosno usklađenost svih planova i mera predloženih u dokumentaciji, a rok za donošenje konačne odluke je 120 dana od dana prijema urednog Zahteva. Integrisanom dozvolom se utvrđuju uslovi za rad postrojenja i obavljanje aktivnosti i obaveze operatera u zavisnosti od prirode aktivnosti i njihovog uticaja na životnu sredinu.
Jednom izdata Integrisana dozvola nema neograničen rok trajanja, može se izdati za period od najviše 10 godina, nakon čega se može podneti zahtev za produženje roka trajanja Integrisane dozvole, a takođe postoji mogućnost revizije dozvole kao i revizije uslova iz Integrisane dozvole.
Imajući u vidu složenost zakonske materije koja uređuje pitanja u vezi sa upravljanjem otpadom, kao i njen značaj za očuvanje životne sredine, zakonodavac je propisao i načela integrisanog sprečavanja i kontrole zagađivanja, kao što su:
- Načelo predostrožnosti – ostvaruje se procenama uticaja na životnu sredinu, opasnosti od rizika i korišćenjem najbolje dostupnih tehnika (BAT – Best avalivable technics), takođe podrazumeva da svaka aktivnost mora biti sprovedena na način da se ne prouzrokuje bilo kakvo znatno zagađenje;
- Načelo integrisanosti i koordinacije – potpuna uzajamna koordinacija nadležnih organa u postupku izdavanja dozvola i određivanju uslova omogućava postizanje najvišeg praktično mogućeg nivoa zaštite životne sredine kao celine;
- Načelo održivog razvoja – radi ostvarivanja veće održive ravnoteže između ljudskih aktivnosti i društveno-ekonomskog razvoja s jedne strane i resursa i sposobnosti obnavljanja prirode s druge strane, režim integrisanog sprečavanja i kontrole zagađivanja obezbeđuje se izdavanjem dozvola, utvrđivanjem uslova za održivo korišćenje prirodnih resursa, sirovina i energije;
- Načelo hijerarhije upravljanja otpadom – hijerarhija upravljanja otpadom predstavlja redosled prioriteta u praksi upravljanja otpadom koji čine: sprečavanje stvaranja otpada i redukcija, odnosno smanjenje korišćenja resursa, reciklaža;
- Načelo „zagađivač plaća“ – zagađivač mora da snosi pune troškove posledica svojih aktivnosti, odnosno troškove nastale ugrožavanjem životne sredine;
- Načelo javnosti – u cilju informisanja javnosti o radu postrojenja i o njihovom mogućem uticaju na životnu sredinu, kao i u cilju obezbeđenja pune otvorenosti postupka izdavanja dozvola, javnost mora imati pristup informacijama koje se odnose na zahtev.