DOZVOLJENOST I OBAVEZA PRIJAVE KONCENTRACIJE UČESNIKA NA TRŽIŠTU

Ovaj tekst ima za cilj ima rasčlanjivanje osnovnih pojmova i razrešavanje najčešćih dilema u odnosu na dozvoljenost i prijavu koncentracije učesnika na tržištu, bazirajući se na davanje odgovora na najčešća pitanja učesnika na tržištu, kako sledi u nastavku.

Kako nastaje koncentracija učesnika na tržištu? 

Koncentracija učesnika na tržištu nastaje usled sprovođenja poslovnih odluka učesnika na tržištu koje dovode do povećanja (koncentrovanja) uticaja učesnika koncentracije na tržištu, i to putem:

  • spajanja i drugih statusnih promena u kojima dolazi do pripajanja učesnika na tržištu; 
  • sticanja neposredne ili posredne kontrole nad drugim učesnikom/ učesnicima na tržištu ili delom/delovima drugih učesnika na tržištu, koji mogu predstavljati samostalnu poslovnu celinu;
  • zajedničkog ulaganja u cilju stvaranja novog učesnika na tržištu ili sticanja zajedničke kontrole nad postojećim učesnikom na tržištu, koji posluje na dugoročnoj osnovi i ima sve funkcije nezavisnog učesnika na tržištu.

Da li je koncentracija učesnika na tržištu dozvoljena?

Zakonom o zaštiti konkurencije (u daljem tekstu: ZZK) eksplicitno se dozvoljava koncentracija učesnika na tržištu, osim u slučajevima kada bi koncentracija značajno ograničila, narušila ili sprečila konkurenciju na tržištu Republike Srbije ili na delu tržišta, a naročito ako bi to ograničavanje, narušavanje ili sprečavanje bilo rezultat stvaranja ili jačanja dominantnog položaja.

Kako se utvrđuje postojanje i dozvoljenost koncentracije?

Postojanje i dozvoljenost koncentracije utvrđuje Komisija za zaštitu konkurencije (u daljem tekstu: Komisija), u upravnom postupku. Prilikom ocene postojanja i dozvoljenosti koncentracije Komisija će ceniti koncentraciju na tržištu u odnosu na sledeće kriterijume:

  • Strukturu relevantnog tržišta, kao i položaj učesnika koncentracije na tržištu i uticaj na konkurente (stvarne i potencijalne): Prilikom ocene relevantnog tržišta, analizira se udeo učesnika koncentracije na relevantnom tržištu i uticaj koncentracije na konkurenciju. Ako koncentracija rezultira značajnim smanjenjem konkurencije, to može dovesti do zabrane ili uslovljavanja koncentracije.
  • Ekonomske efekti: Ispituju se ekonomski efekti koncentracije na tržištu, uključujući povećanje efikasnosti ili inovacije, što može pozitivno uticati na konkurenciju.
  • Nivo konkurentnosti učesnika u koncentraciji i zabranu zloupotrebe dominantnog položaja: Ako postoji rizik da koncentracija omogući društvu sticanje dominantnog položaja na tržištu i zloupotrebu tog položaja, to može dovesti do zabrane koncentracije.
  • Interese potrošača: Interesi potrošača igraju ključnu ulogu u oceni dozvoljenosti koncentracije. Ako se utvrdi da bi koncentracija mogla negativno uticati na potrošače, to može dovesti do zabrane.
  • Trendove ponude i potražnje relevantne robe/usluge, mogućnost izbora dobavljača i korisnika, kao i trendove tehničkog i ekonomskog razvolja –  ocenjuje se da li bi koncentracija dovela do prezasićenja tržišta u vezi sa određenom vrstom robe ili usluga, naročitu uzimajući u obzir mogućnosti ekonomskog i tehničkog razvoja drugih učesnika na tržištu u odnosu na učesnike koncentracije, koje mogu biti faktička smetnja za ulazak novih učesnika na relevantno tržište, što za posledicu ima  smanjenja mogućnosti izbora korisnika.
  • Pravne i druge prepreke za ulazak na relevantno tržište.

Da li je obavezno prijaviti koncentraciju?

Uprkos činjenici da je koncentracija načelno dozvoljena, u određenim slučajevima (kada prihodi učesnika u koncentraciji prelaze određene iznose) koncentracija se obavezno prijavljuje Komisiji, sa ciljem pribavljanja rešenja o odobrenju koncentracije, što sa sobom povlači i obavezu učesnika u koncentraciji da plate takse na rešenje o odobrenju koncentracije.

Prijava koncentracije obavezno se podnosi kada: 

  1. ukupan godišnji prihod svih učesnika u koncentraciji ostvaren na svetskom tržištu u prethodnoj obračunskoj godini veći od 100 miliona evra, s tim što najmanje jedan učesnik u koncentraciji na tržištu Republike Srbije ima prihod veći od deset miliona evra (neračunajući prihode ostvarene u međusobnoj razmeni između učesnika u koncentraciji);
  2. ukupan godišnji prihod najmanje dva učesnika u koncentraciji ostvaren na tržištu Republike Srbije veći od 20 miliona evra u prethodnoj obračunskoj godini, s tim što najmanje dva učesnika u koncentraciji na tržištu Republike Srbije imaju prihod veći od po milion evra u istom periodu.
  3. se koncentracija sprovodi putem ponude za preuzimanje akcionarskih društava, bez izuzetka.

U graničnim slučajevima u kojima prema podacima dostupnim učesniku koncentracije,  on nije siguran da li do koncentracije dolazi i da li je obavezan da prijavi koncentraciju ili ne, preporuka je da se prijava podnese opreza radi, sa predlogom Komisiji da utvrdi da nema koncentracije/nema koncentracije koja se obavezno prijavljuje, te odbaci prijavu koncentracije, a sve u cilju kako bi se izbeglo eventualno pokretanje postupaka za utvrđivanje koncentracije po službenoj dužnosti.

U kom roku se podnosi prijava koncentracije?

Prijava koncentracije podnosi se Komisiji u roku od 15 dana od dana izvršenja prve od sledećih radnji:

1) zaključenja sporazuma ili ugovora;

2) objavljivanja javnog poziva, odnosno ponude ili zatvaranja javne ponude;

3) sticanja kontrole.

Postoji mogućnost podnošenja prijave u trenutku koji prethodi napred pobrojanim radnjama, kada učesnici na tržištu pokažu ozbiljnu nameru za zaključenje ugovora (potpisivanjem pisma o nameri, objavljivanjem namere da učine ponudu ili na drugi način).

Ko od učesnika u koncentraciji je dužan da podnese prijavu?

U zavisnosti da li se radi o preuzimanju kontrole od strane jednog učesnika, ili o zajedničkom ulaganju, razlikuju se lica na čiji teret pada obaveza podnošenja prijave koncentracije.

Naime, kada kontrolu nad drugim učesnikom/učesnicima na tržištu stiče jedan učesnik na tržištu, na njemu je obaveza podnošenja prijave. 

Kada koncentracija nastaje usled zajedničkog ulaganja, prijavu podnose svi učesnici na tržištu zajedno.

Postupak pripreme prijave koncentracije i prikupljanja dokumentacije je izuzetno složen, a od načina na koji se tome pristupi zavisi kada će biti odobrena prijava koncentracije i kada će učesnik na tržištu moći da pristupi ostvarivanju svojih ciljeva.

Zbog toga je bitno da u postupku pripreme prijave učestvuje stručno lice.

Kada Komisija pokreće/vodi postupak po službenoj dužnosti?

Komisija može, po saznanju za sprovedenu koncentraciju, sprovesti ispitivanje koncentracije ako utvrdi da zajednički tržišni udeo učesnika u koncentraciji na tržištu Republike Srbije iznosi najmanje 40% (dokazivanje visine procenta je na Komisiji).

Komisija će ispitati koncentraciju i kada osnovano pretpostavi da koncentracija ne ispunjava uslove dozvoljenosti, kao i u slučaju druge koncentracije koja nije odobrena u skladu sa ovim zakonom.

Ukoliko je podneta prijava koncentracije, a ispostavi se u toku analiziranja prijave koncentracije da su ispunjeni uslovi za ispitivanje koncentracije po službenoj dužnosti, postupak će se nastaviti po službenoj dužnosti.

U kom roku je Komisija dužna da odluči o vašoj prijavi koncentracije?

Komisija je dužna da donese rešenje po prijavi koncentracije u roku od mesec dana od dana prijema potpune prijave koncentracije odnosno zaključak o sprovođenju ispitnog postupka.

Ukazujemo da u praksi nije retko da Komisija u okviru roka za odlučivanje po prijavi koncentracije zahteva od podnosioca dopunu dokumentacije, kako bi dodatno ispitala određene okolnosti, čime se rok za donošenje odluke o koncentracije produžava za novih mesec dana od dana dostavljanja dopunske dokumentacije. 

Ako Komisija ne donese rešenje po prijavi koncentracije u roku od mesec dana od prijema potpune prijave, smatra se da je koncentracija odobrena. 

Kada se postupak vodi po službenoj dužnosti rešenje se donosi u roku od četiri meseca od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, za slučaj propuštanja odlučivanja u navedenom roku, koncentracija se smatra odobrenom.

Komisija će rešenjem odobriti koncentraciju koja ispunjava uslove dozvoljenosti, odnosno zabraniti u suprotnom slučaju.

Šta se dešava ukoliko Komisija utvrdi da koncentracija nije dozvoljena?

  1. Mogućnost odobrenja koncentracije pod posebnim uslovima

Kada Komisija utvrdi da nisu ispunjeni uslovi za odobrenje koncentracije, obavestiće Podnosioca prijave  o elementima i dokazima na osnovu kojih će izraditi rešenje, te će ga pozvati da se izjasni u ostavljenom roku. 

Podnosiocu prijave u tom slučaju ostaje mogućnost da u izjašnjenju predloži posebne uslove koje je spreman da prihvati u cilju pribavljanja odobrenja za sprovođenje koncentracije.

Ako komisija proceni da su predloženi posebni uslovi podobni za dozvoljenost koncentracije, doneće rešenje kojim uslovno odobrava koncentraciju i određuje posebne uslove i rokove za njihovo izvršavanje, kao i način kontrole izvršavanja uslova.

  1. Izricanje mera dekoncentracije 

Ako Komisija utvrdi da je sprovedena koncentracija za koju nije izdato odobrenje ili nisu izvršeni uslovi i obaveze u slučaju da je koncentracija uslovno odobrena, može doneti rešenje kojim će se učesnicima u koncentraciji izreći mere potrebne za uspostavljanje ili očuvanje konkurencije na relevantnom tržištu (mere dekoncentracije).

Mere dekoncentracije ogledaju se u nalogu učesnicima da izvrše: podelu privrednog društva, otuđe akcije ili udele, raskinu ugovor ili izvrše druge radnje u cilju uspostavljanja stanja pre sprovođenja koncentracije.

To Top